Muški učenički dom Dubrovnik

Ovog smo petka bili u prilici poslušati zanimljivo izlaganje Matije Gorjaneca. Ovo je dio njegove priče

Bok, moje ime je Matija, Matija Gorjanec. Prije 17 godina dogodila mi se teška prometna nesreća. Bila je normalna subotnja večer i frend i ja smo izašli van na motoru. Bili smo na tulumu gdje smo se napili i bezazleno krenuli dalje. Nisam računao da će mi to biti zadnja vožnja na motoru. Nakon dva tjedna budim se u bolnici iz polukome. Sa 17 godina ostao sam oduzet od prsa naniže i od onda koristim invalidska kolica. Kako sam rastao i oporavljao se od nesreće, počeo sam opet pomalo izlaziti te se družiti s novim društvom koje je ponekad konzumiralo razne vrste droga. Mlad i naivan, ušao sam u svijet droge ne misleći na sutra! U to vrijeme dobio sam veliku odštetu, kupio crni BMW, imao novaca, prekrasnu djevojku i iz toga da sam prije dvije godine slomio kralježnicu i završio u kolicima, život mi se okrenuo na “bolje”. Nakon par godina drogiranja kao povremeni konzument nisam se smatrao ovisnikom no postao sam točno to, upoznao sam pravo lice droge. Nisam više funkcionirao normalno. Na početku, kao i uvijek, droga je bila jako zanimljiva, ali došlo je i vrijeme kad sam žeo što sam sijao, kad je moje psihičko stanje bilo u rasulu i kad više nisam mogao bez droge, iako sam želio prestati.