Muški učenički dom Dubrovnik

                                    Povjesni pregled razvoja đačkog doma

         Po sjećanju ondašnjih đaka,a danas uglednih građana Dubrovnika,
 već 1945.god.dvadesetak srednjoškolaca iz okolnih područja (uglavnom sa otoka Pelješca i Dubrovačkog primorja bilo je organizirano smješteno na otoku Lokrumu i brodom su se prevozili do Grada u školu). Nakon Lokruma Dom je mijenjao mnoge lokacije: Karmen, Vila Eliza, Kazbek, Skočibuha,  Mali Imperijal i Hotel Belvedere-mali.

         Po pronađenoj dokumentaciji Narodni odbor općine Dubrovnik donio je
19.2.1954. godine Rješenje o osnivanju Doma učenika u privredi "Ante Jonić", ustanove sa samostalnim financiranjem i sjedištem u Dubrovniku.
                                     

                                 Zadaci Doma bili su sljedeći:

•pružiti dobru prehranu i higjenske prostorije za stanovanje,
•organizirati pravilno idejno-političko i kulturno-prosvjetno uzdizanje i pravilan
  zdravstveni i tjelesni razvoj,
•surađivati sa školama i privrednim organizacijama da bi se potpomagalo        
  teoretsko i praktično  obrazovanje učenika u privredi.
 
  Organi Doma bili su upravitelj, Odgajateljsko vijeće i Savjet Doma.
 
  Nakon mnogih seoba dom je konačno 1961 god. smješten u današnju zgradu,
  koja je podignuta na mjestu nekadašnjeg cvjetnjaka hotela Wreg i prvobitno
  je bila građena za smještaj radnika samaca.
 
  Kroz Dom su prošle mnoge generacije učenika većina se vratila u svoje rodne
  krajeve i mnogi su postali ugledni građani a neki su otišli u svjet.

  Za istaknuti je da su dva bivša učenika Doma: Ivo Botica i Ivica Vukasović,
  već na samom početku Domovinskog rata hrabro položili svoje mlade živote
  u obrani ovog Grada i mile nam Domovine.